|
|
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
1.KOLO
Zadar-Hajduk 0:0
2.KOLO
Hajduk-Inter 7:1
Kalinić 17,48
Rukavina 32/11m , 84,86
Cernat 69,72
3.KOLO
Cibalia-Hajduk 0:0
4.KOLO
Hajduk - Osijek 1:0
Kalinić 9
5.KOLO
Međimurje-Hajduk 1:1
Rubil 90
6.KOLO
Hajduk-Zagreb 2:1
Bartolović 14
Kalinić 27
7.KOLO
Sl.Belupo-Hajduk 2:2
Rukavina 5
Oremuš 87
PRVO PRETKOLO KUPA UEFE
Budućnost-Hajduk 1:1
Hrgović 28
Hajduk - Budućnost 1:0
Damjanović 46
DRUGO PRETKOLO KUPA UEFE
Hajduk-Sampdoria 0:1
Sampdoria - Hajduk 1:1
Hrgović 83
MI BI TILI VELIKOG ‘AJDUKA
Kodeks upravljanja Hajdukom
1. Stručnost kao temeljni preduvjet za obnašanje svih dužnosti u Hajduku
Svaki djelatnik kluba, od predsjednika uprave do portira, mora za obnašanje svog posla zadovoljiti tri temeljna preduvjeta: odgovarajuća stručna sprema, minimalni broj godina radnog staža i adekvatne profesionalne reference. Sva tri preduvjeta moraju biti jasno definirani Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u klubu koji mora biti usklađen s legislativom i standardima profesionalnih nogometnih klubova u Europi.
2. Vizija i strategija razvoja Hajduka
Čelništvo kluba u cjelini, a predvođeno predsjednikom uprave, mora imati jasno definiranu i javno prezentiranu viziju i strategiju razvoja kluba kao osnovu za ostvarenje sportskih i poslovnih ciljeva. Dugoročni ciljevi moraju odgovarati ugledu i tradiciji Hajduka i dobiti podršku navijača.
3. Potpuni profesionalizam vodstva Hajduka
Vodstvo kluba mora podrediti sve ostale profesionalne aktivnosti svom punom radnom angažmanu na poslovima upravljanja klubom te svaki dan provesti puno radno vrijeme na ostvarenju Hajdukovih sportskih i poslovnih ciljeva. Amaterizam, volontiranje, skraćeno radno vrijeme, kao i povremeni angažman su nespojivi sa časnim, odgovornim i profesionalnim pristupom upravljanju Hajdukom.
4. Zakonitost i transparentnost u poslovanju Hajduka
Uprava Hajduka mora upravljati klubom sukladno važećim zakonima i pozitivnim standardima transparentnog poslovanja od dana stupanja na dužnost do završetka svog mandata. Preuzimanjem dužnosti, uprava kluba mora preuzeti i moralnu, profesionalnu i zakonsku odgovornost analize zatečenog stanja, redovitih revizija poslovanja i poduzimanja potrebnih mjera spram svih uočenih odstupanja od načela zakonitosti i transparentnosti.
5. Odgovornost u ostvarivanju sportskih i poslovnih ciljeva Hajduka
Svaki djelatnik kluba, a ponajprije predsjednik, mora odgovarati za svoj rad i rezultate toga rada. Jedino mjerilo uspješnosti u upravljanju klubom jesu ostvareni rezultati u odnosu na unaprijed definirane i javno prezentirane sportske i poslovne ciljeve.
6. Moralnost i zakonsko nekažnjavanje čelnika i svih djelatnika Hajduka
Svaki čelnik i djelatnik kluba mora se u svom privatnom i profesionalnom životu, kako za vrijeme obnašanja dužnosti u Hajduku, tako i prije angažmana u klubu, ponašati u skladu s javnim moralom i potvrditi neupitne karakterne vrijednosti koje dolikuju dostojanstvu kluba. Isto tako, kao jedan od temeljnih preduvjeta za obnašanje dužnosti u klubu svaki djelatnik mora predočiti potvrdu o nekažnjavanju.
7. Neovisnost upravljanja Hajdukom
Svim djelatnicima kluba interes Hajduka mora biti ispred svih ostalih interesa. Upravljanje klubom mora biti neovisno od svih političkih, gospodarskih i privatnih utjecaja.
8. Sprječavanje sukoba interesa u Hajduku
Nijednom djelatniku kluba niti članu njegove uže obitelji ne može biti omogućeno bavljenje poslovima u kojima se Hajduk pojavljuje kao poslovni partner, a na temelju kojih bi taj pojedinac mogao ostvariti osobni dobitak ili probitak. Upravljačka tijela Hajduka moraju biti izravno odgovorna za sprječavanje sukoba interesa na svim razinama u klubu.
9. Očuvanje ugleda i tradicije Hajduka
Svaki djelatnik kluba mora biti svjestan povijesti i tradicije kluba te njegovih temeljnih vrijednosti. Isto tako, svi djelatnici Hajduka moraju u svom svakodnevnom radu iskazivati predanost tim vrijednostima i raditi na njihovom očuvanju. Dužnost uprave kluba je i formalno definirati temeljne vrijednosti Hajduka te sankcionirati svako obezvrijeđivanje ili djelovanje koje odstupa od tih vrijednosti na svim klupskim razinama. Jedna od tih temeljnih vrijednosti Hajduka su svakako i njegovi navijači.
KLUB NAVIJAČA HAJDUKA „TORCIDA“ – SPLIT
Grgiću odlazi je jedino što se može reći nakon ove sramotne utakmice koju je Hajduk izgubio 4:0. Katastrofalna obrana, a još katastrofalnija Hajdukova igra (većina baluna koje je Hajduk dava su bili netočni i neatraknivni .Dok je Rijeka igrala prekrasan nogomet možda lipši i od Dinama. HRGOVIĆ ,PELAIĆ ,VERPAKOVSKIS balune su davali Rijeci koja ih je znala dobro iskoristit .nogomet kakav igraju moderni klubovi volija bi vidit hajduka da tako igra. Hajduk triba vratit dane ponosa i slave ,e da se vratit u one dane kada je Hajduk igra na STAROM PLACU nebi nitko moga prić do Hajdukove polovice prvih 20 minuta. Hajduk je tada «igra» za razliku od danas kada se većina igrača vuče po terenu ka nekakva neprofesionalna dica nakon samo 30 minuta igre. U 70-ima je Hajduk vršija pritisak na protivnike , koji bi urodio plodom. Di su Hajdukovi skauti di nemogu nać po dalmaciji našu dicu koji će igrat kao pravi.Šta ne idu do solina ,klisa , stobreča ,žrnovnice, tropgira i tamo nađu mlade nade a ne neke stare i ozljeđene igračine
fala Bogu danima prije utakmice dogovori po Matejušci i Boni (nije ovi sadašnji Bona, nego se tako zva oni kafić na Matejušci gori uza skale), e tu je tribalo napravit dobru pripremu...pošto nas je pandurija već prije dobro brala i dolazila doma (ajme moran ovo reć kad je pokojnom Leski došla doma: ulaze mu najranije doma dva drota, on krmi, stari i stara u kući dižu ga, ustaje se i onako pospan sida za stol, a ono dva pandura i stari i stara, kad stari reče "Marija, natoči meni i Zlatku (Leska) dvi rakije, a drugovima daj po čašu vode, oni su na dužnosti i ne smiju pit...
...stari legenda ha ha ha)...e i pandurija napravila veliku kampanju da mi ne otiđemo u bg, čak je pokupila i objave iz prodaje (u to vrime su objave bile jake, naime mora se skupit najmanje pet ljudi na objavu, a gornja granica je koliko oćeš, odeš u ferijalni savez, uzmeš objavu, dođeš s njom na željeznicu i karta do Beograda te košta u vridnosti danas dvadestak, trideset kuna, pa ko bi se iša švercat za tu lovu, mada je bilo i takvih likova, koji iz principa nisu tili plaćat ni jebeni dinar)...napravimo turneju, Split, Omiš ,Trogir, ali objava nigdi (prodavale su se po knjižarama)...u redu, ko jebe objave idemo i tako i tako, a pandurija je to načula (jebiga, uvik je bilo drukera, ako ne svjesno, onda iz naivnosti, jedan put je na Zvončacu, di se ide put Jadranovog bazena, osvanija grafit "smrt Židovima"...a pandurija je skupila cilu tadašnju mlađu ekipu i zamisli, dala in olovku i papir i da pišu smrt Židovima kako bi usporedili rukopise, da nije istina, ovo bi bilo za nevirovat)...eto tako, uđemo mi u beogradski u četri i po (bila su dva beogradska, drugi je bija u sedan i kvarat, poslovni, sve prvi razred i zna je i pristić ovoga, s time nismo išli)...skupilo se tu ekipice (jebiga onda ko je bija tu, bija je, nije bilo drugog prevoznog sredstva, osim auta i aviona, ali ko je to iša)...ono standardno za Beograd, stotinjak pravih ljudi...do Knina klasika, pisma zajebancija, cuga, ništa šta bi odudaralo od šeme...u Kninu nikad mirnije, čak na peronu nije ni bilo onih kninskih drkana šta bi pizdili i preseravali se isprid pandura...eto dolazi do nas lokalni pandur i govori: momci u voz će ući grupa navijača Zvezde, molim vas da budete mirni i tolerantni, oni će biti dva vagona ispred vas (tad su vlakovi imali i po 15 vagona) , a vrata između vagona će biti zaključana...ekipa se odma uzvrtila...drž ne daj, triba tuć ovo i ono...mi mudriji stali na balun: jebate, voziš se cilu noć, jedan put ce kondukter ostavit otključano, ako ne u Vinkovcima, di vlak stoji 45 minuta, pričemo i satrat ih...tako nekako je i bilo, iden ja pišat u zahod i slučajno potegnen vrata između vagona...otvoreno..., ala poslastice, iden ja polako put naprid vagona, ali bez buke i u svaki vagon ćirin ono iza kantuna da vidin di su...par vagona isprid, gledan iza onog kantuna kraj zahoda, ono braća raspištoljili se po hodniku sa šalovima, ala berbe...i neko me je od njih vjerovatno sinja, ja se vratin nazad i rečen ekipi i kad smo došli, hodnik prazan...nigdi žive duše... potegni vrata od prvog kupea... babe... drugi... putnici...dalje redon...otvaramo dalje, ono unutra ekipica, a smistilo ih se bar po 6 sa svake strane, side i muče, nemaju ništa na sebi, usrali se...ko ste, di ste, di idete, sta imate u boršama...ništa nema...kad ono ispod siceva kapitalac...u onoj najlonskoj vrići šta se nosi grozđe, svi šalovi i veliki crveno-bjeli transparent...a šta je ovo, aaa... aaaa...koji je ovo kurac...e tada se najhrabriji usta, jedan ricaste kose (kasnije san sazna da je iz Vodica) i govori mi: nemoj brate, pa mi smo isto Dalmatinci...kad mi je to reka, ruka je sama poletila, nisan ga uopće puka šakon u glavu, nego san mu samo opizdija takvu trisčurinu da je sve zazvonilo...e sad je naša ekipa krenila na ove druge, da će ih mlatit, ali nismo dopustili mrcvarenje, dobili su trisku dvi i to je to...ali sad se javija problem, Šljivar i Mrduljaš su saznali da smo in uzeli transparent (to je bilo izmedju Broda i Vinkovaca) i garant ce u Vinkovcima zvat pojačanje i vratit ga...došlo je do diskusije, oćemo li ga nosit u Beograd i unit pa zapalit, ili ga bacit iz vlaka...prevlada je razum, bacili smo ga iz vlaka, da ga nemamo ni mi ni oni, jer se u Vinkovcima dogodilo baš to...pusta pandurija, pregledi, ciganeizvelo iz vlaka, odvelo sa strane i nesto šuškaju, uglavnom maklo ih i više neće ić ovin vlakon...nakon 45 minuta koliko vlak je tu sta, desila se smišna scena...vlak triba krenit, a mi svi vanka na peronu, naša pratnja, Šljivar i Mrduljaš izbezumljeni, vlak polazi - mi ne ulazimo, oni se čas popenju na onu skalu, čas siđu doli, na kraju su ipak ušli u vlak a mi ostali...tad je počela osveta, Šljivar mi je samo stiga dobacit "vidićeš ti za sve ovo i ono od prije, samo ako dođes u Beograd"...tad mi je sve bilo jasno, zna san da je bacija pik i da je gotovo, ima san izbor ostat u Vinkovcima i ne ić ili ić, odlučija san ić...neki kurčevi lokalni vlak, Šid, Mitrovica (tu je čak i ulazilo torce), Ruma, Pazova, Zemun, tunel...i konačno...na stanici ne da muva nije mogla proletit, nego su angažirali marijole samo da nas prebace do buseva koji su bili ispred, pa u buseve i u 29. novembar...u 29. odma legitimiranje, ja čisto slučajno nisan ima osobnu nego san uza sebe ima ondasnji pasoš, dajen pasoš panduru, a ovi meni "sta je ustaše, počeli ste nosit pasoše, već ste se odvojili, je li"...iz cile naše skupine odvojilo je nas četvoricu... Bosna, pokojni Leska, jedan momak iz Vinkovaca i ja...doli u podrum, u jednu prostoriju, naredba skidaj pertle (špigete) i skidaj se do pasa...znali smo šta nan se sprema, ali nas je bolija kurac, bili smo flegma...ajde tamo kroz hodnik...a sa obedvi strane hodnika, špalir pandura sa palicama, a mi u mudante...platili su bubrizi i rebra, smistili nas u ćeliju, standardne pritnje, kako ćemo dobit puste godine robije i tako te pizdarije, nas trojica smo sve to okrenuli na sprdanje i zajebanciju, jedino je ovi četvrti iz Vinkovaca malo pa, pa je čak u jednom momentu i zaplaka...i tako dalje, kad je utakmica završila, normalno da nas je bacilo na vlak i poslalo doma skupa sa ostalon ekipom...osta mi je jedino žao sta mi je to jedini Beograd di nisan bija na utakmici...
evo jedne slike sa utakmice Hajduka i Budućnosti.
Ovo je priča jednog starijeg Torcidaša kojega smo nekako uspjeli nagovoriti da progovori i ispriča nam priču sa putovanja u Beograd na utakmicu Crvena Zvezda - Hajduk 1984. godine. Oni ne pričaju - o njima se priča, zato uživajte u ovom ekskluzivnom tekstu... U to su vrime još bile aktualne (mahom istinite) priče iz sedamdesetih o gadnim događanjima na gostovanjima u Beogradu i bija je običaj da se po dolasku na kolodvor navijači raziđu svak svojim putem, al ovaj put smo nas 24 odlučili ostat zajedno, šta god da se dogodi (osim toga, neko je donija nekakve kabele omotane selotejpom koji su bili odlično oružje). Iz Splita je vlakom krenilo 60-70 ljudi i putem se nije događalo ništa neuobičajeno ni posebno zanimljivo, osim standardnih prepucavanja sa Srbima u Kninu. Po dolasku u Beograd, nas 24 krenemo ka i uvik prema hotelu Palace di su bili smješteni igrači Hajduka i putem skužimo da se tu nekako pojavija vođa Grobara, Pampi (on je bija u nekom điru sa Maslom pa smo tako znali da je to on). Iša je iza nas na sigurnoj udaljenosti tako da nam se nije dalo zaletat za njim i vatat ga. I tako, putem prema hotelu, nailazimo na grupu Zvezdaša koji su stajali priko puta kod nekih govornica i nešto pričali i mavali šakama u priči, valjda su govorili jedni drugima kako će posli utakmice tuć Hajdukovce. Bilo ih je 10-15 i nismo ih mislili napast nego nastavit svojim putem da nas nije iznerviralo to njihovo mantanje šakama pa smo se zaletili na njih, a oni su ostali šokirani jer nisu nikako očekivali da bi ih mi mogli napast usrid Beograda. Tada se nije napadalo navijače u njihovom gradu, pa ovi od iznenađenja nisu navrime pobigli, a kad su svatili šta se događa, bilo im je kasno, porazbacali smo ih, tukli, pendrečili, a neki su počeli bižat... Bila je scena kad je jedan pobiga iza neke trafike, a tamo ga šakom u glavu dočeka Jerry. Pouzimali smo im šalove i nastavili prema hotelu di nije bilo nikakve frke. Vidili smo igrače, pitali ih karte, ali ih nismo dobili pa smo pošli dalje. Potom je bilo; di god naletiš na neku grupu Cigana, udri! Najteže je bilo započet, a kad smo svatili da ih možemo napadat, počeli smo ih sami tražit po gradu. Onda smo išli kod stadiona, računajui da će ih tamo sigurno bit, a tako je i bilo; malo prije stadiona, naišli smo na grupu koja nam se približavala na jednom uzvišenju tako da nam se parilo da su se skupili i sve smo gledali koliko ih je i taman smo pomislili kako ćemo se morat nekako izvuć ispaljivanjem rakete ili tako nešto kad smo svatili da su pristali pristizat i da su tu svi koje vidimo. Onda smo krenili na juriš i na njih i oni su pobigli, svi osim jednog debelog koji je uz to bija i pun šalova i nije uspija uteć pa smo ga pribili i uzeli mu šalove. Nakon šta smo napali nekoliko grupa, zalomili smo iza stadiona Partizana i ubrzo je došla policija pa smo išli sa juga na sjever misleći kako nas tamo na platou policija neće dirat, kad eto pandura direkt na nas. I šta ćemo sad, skužit će nas po naglasku, kad jedan od nas reće da smo mi Zvezdaši iz Splita. Mi ostali samo šta se nismo uvatili za glavu kad vidimo panduri popušili (valjda su računali kako Zvezdaša ima svagdi pa i u Splitu). Onda nam je jedan od policajaca reka: "Čuli smo da ima jedna grupa Splićana i da se biju, nemojte da ih dirate ako ih sretnete", a mi ono "ma nećemo, to su nam sugrađani...". Pošto smo vidili da već i policija zna za nas, a kamoli ostali navijači, ukrcali smo se na trolejbus i otišli na drugi dio grada - Vračara ili Voždovac (?), za koji smo inače čuli da je zajeban kvart. Stavili smo Zvezdine šalove iz đira, a i da se lakše približimo Zvezdašima i onda ih iznenadimo. Na stadion smo ušli sa šalovima Zvezde i ovi naši na stadionu su isprva mislili "ala, evo Zvezdaši ušli na jug i napast će nas" (tada su navijači bili na istoj tribini sa "običnim gledateljima" pa je moga uć ko je tija). Kad su Cigani počeli vikat "dobit ćete batine" mi smo izvukli šalove Zvezde, digli ih i počeli "dobili ste batine", a oni su ostali skroz šokirani. Desetak minuta prije kraja išli smo ranije na vlak. Mogli smo ostat do kraja pa i na kasniji vlak, ali smo radi nereda šta smo ih cili dan radili po gradu išli ranije, da ne bi bilo velike osvete. Do vlaka nismo nikog sreli, a za svaki slučaj smo imali spremljenu raketu. U Kninu smo izvadili Zvezdine šalove i pokazivali svima, a onda nas je jedan čovik (onaj šta radi na peronu), vjerovatno naš, pita "zar ste se tukli s njima?", a Jerry mu je odgovorija "ne sa njima, nego po njima", a čovik se nasmija. U Splitu je isto bilo veliko iznenađenje kad smo ujutro došli sa Zvezdinim šalovima, tako da su se neki čak pitali "šta je ovo, dolaze navijači Zvezde?".
Je li liga 16 dobra za razvoj naše lige ili je liga 16 dobra za razvoj i nadmoć većih hrvatskih klubova poput Hajduka,Dinama,Rijeke itd.
KOMENTIRAJTE I RECITE ŠTO MISLITE O LIGI 16 S KOJOM STE JAKO DOBRO UPOZNATI.
HAJDUK ŽIVI VJEČNO.
HAJDUK ŽIVI VJEČNO !!!
